Upoznajte Europsku uniju u 12 kratkih, pristupačnih i nadasve zanimljivih lekcija kroz koje nas vodi Pascal Fontaine, stručnjak i bivši sveučilišni profesor, u ovoj fascinantnoj knjižici Europske komisije. PDF: 3 mb
Besplatnu tiskanu publikaciju možete naručiti porukom na e-adresu Delegacije EU-a te je primiti poštom.
Mali leksikon europskih integracija PDF: 1,7 mb
Besplatnu tiskanu publikaciju možete naručiti porukom na našu e-adresu te je primiti poštom.
Misija EU-a u 21. stoljeću je:
Prije nego je postala stvarni politički cilj, ideja ujedinjene Europe bila je samo san u umovima filozofa i vizionara. Victor Hugo je, primjerice, zamišljao miroljubive »Sjedinjene Europske Države« nadahnute humanističkim idealima. Strašni ratovi koji su poharali kontinent tijekom prve polovice 20. stoljeća uništili su taj san.
Međutim, nova vrsta nade izniknula je iz krhotina Drugog svjetskog rata. Narodi koji su odoljeli totalitarizmu tijekom rata bili su odlučni dokrajčiti međunarodnu mržnju i suparništvo u Europi i stvoriti uvjete za trajni mir. Između 1945. i 1950. godine nekolicina hrabrih državnika, uključujući Roberta Schumana, Konrada Adenauera, Alcide de Gasperia i Winstona Churchilla, odlučila je uvjeriti svoje narode da uđu u novo razdoblje. U zapadnoj Europi trebao je nastati novi poredak, utemeljen na zajedničkim interesima i na temelju ugovora koji bi jamčili vladavinu prava i jednakost među svim državama.
Robert Schuman (francuski ministar vanjskih poslova) preuzeo je ideju koju je izvorno začeo Jean Monnet te je 9. svibnja 1950. godine predložio osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ). U državama koje su nekada međusobno ratovale, proizvodnju ugljena i čelika trebalo je staviti pod nadležnost zajedničkog »Visokog tijela«. Na praktičan način, ujedno bogat simbolikom, sirovine ratne industrije pretvorene su u instrumente pomirenja i mira.
Europska unija podupirala je ujedinjenje Njemačke nakon pada Berlinskog zida 1989. godine. Kada se 1991. godine urušilo Sovjetsko carstvo, države srednje i istočne Europe, koje su desetljećima trpjele živeći iza »željezne zavjese«, ponovno su bile slobodne birati svoju vlastitu sudbinu. Mnoge od njih odabrale su budućnost u obitelji demokratskih europskih naroda. Osam ih je pristupilo Europskoj uniji 2004., a još dvije slijedile su 2007. godine.
Proces proširenja se nastavlja. Pregovori o pristupanju s Turskom i Hrvatskom započeli su 2005. godine. Island je 2009. zatražio članstvo u Uniji, a nekoliko država Balkana krenulo je putem koji bi jednog dana mogao dovesti do članstva u EU-u. Očekuje se da će Hrvatska postati 28. članica Europske unije.
Europa se i u 21. stoljeću susreće s problemima sigurnosti. Europska unija mora djelovati efikasno kako bi ostvarila sigurnost svojih država članica. Treba konstruktivno surađivati s regijama koje su tik do njezinih granica: Balkanom, Sjevernom Afrikom, Kavkazom i Bliskim Istokom. Također treba štititi svoje vojne i strateške interese surađujući sa svojim saveznicima, poglavito u okviru NATO saveza te razvijajući pravu zajedničku europsku sigurnosnu i obrambenu politiku.
Unutarnja i vanjska politika dvije su strane jedne medalje. Borba protiv terorizma i organiziranog kriminala traži usku suradnju policijskih snaga svih država Unije. Učiniti EU »prostorom slobode, sigurnosti i pravde« gdje svatko ima jednaki pristup pravdi i jednako je zaštićen zakonom, novi je izazov koji zahtjeva tijesnu suradnju među vladama. Tijela poput Europola, Europskog policijskog ureda te Eurojusta (koji promiče suradnju među državnim odvjetnicima, sucima i policijom u raznim državama EU-a) također trebaju igrati aktivnu i učinkovitu ulogu.
Europska unija stvorena je da bi ostvarila političke ciljeve, a njihovo je ostvarivanje započelo kroz gospodarsku suradnju.
Europske države predstavljaju sve manji postotak svjetske populacije. Zbog toga se moraju nastaviti držati zajedno ako žele osigurati gospodarski rast i natjecati se s drugim velikim gospodarstvima na svjetskoj sceni. Niti jedna pojedinačna država EU-a nije dovoljno jaka da samostalno sudjeluje u svjetskoj trgovini. Kako bi ostvarile ekonomiju razmjera i pronašle nove kupce, europske tvrtke trebaju širu bazu od svog domaćeg tržišta a to im europsko jedinstveno tržište i pruža. Kako bi se osiguralo da što je moguće više ljudi ima koristi od tog širokog europskog tržišta od 500 milijuna potrošača, EU nastoji ukloniti prepreke trgovini i radi na tome da oslobodi tvrtke od nepotrebne birokracije.
Međutim, slobodna tržišna utakmica širom Europe mora biti u ravnoteži sa solidarnošću širom Europe. To ima jasne opipljive koristi za europske građane: ako postanu žrtve poplava i drugih prirodnih katastrofa, građani primaju pomoć iz proračuna Europske unije. »Strukturni fondovi« kojima upravlja Europska komisija potiču i dopunjuju napore nacionalnih i regionalnih vlasti Unije prema smanjivanju nejednakosti među pojedinim dijelovima Europe. Novac iz proračuna EU-a i krediti Europske investicijske banke (EIB) koriste se za unaprjeđenje europske prometne infrastrukture (primjerice za proširivanje mreža autocesta i brzih željeznica), čime se pruža bolji pristup udaljenim regijama i potiče transeuropska trgovina.
Globalna financijska kriza 2008. prouzročila je najoštriji gospodarski pad u povijesti Europske unije. Vlade i institucije EU-a morale su brzo reagirati kako bi spasile banke a Unija je pružila financijsku pomoć najteže pogođenim zemljama. Zajednička valuta pomogla je zaštititi euro-zonu od špekulacija i devalvacije. Zatim su 2010. EU i države članice poduzele usklađen napor oko smanjenja njihova javnog duga. Najveći izazov za europske države u godinama koje dolaze bit će zajednički se oduprijeti svjetskoj krizi i zajedno pronaći izlaz iz recesije i put k održivom razvoju.
Europska postindustrijska društva postaju sve kompleksnija. Životni standardi čvrsto su rasli ali još uvijek postoji značajan raskorak između bogatih i siromašnih. Taj raskorak mogao bi se dodatno proširiti čimbenicima poput gospodarske recesije, industrijskog premještanja, sve starijeg stanovništva, te problema s javnim financijama. Važno je da države EU-a surađuju u rješavanju tih problema.
No suradnja ne znači brisanje jasnih kulturnih i jezičnih identiteta pojedinih država. Naprotiv, mnoge aktivnosti EU-a pomažu pri promicanju regionalnih osobitosti i bogate raznolikosti europskih tradicija i kultura.
Dugoročno će sve države Unije imati korist od toga. Šezdeset godina europske integracije pokazalo je da je EU kao cjelina veća nego zbroj njezinih dijelova. EU ima puno veći gospodarski, socijalni, tehnološki, komercijalni i politički utjecaj nego što bi imale njezine države članice pojedinačno. Zajedničko djelovanje i nastup jedinstvenim glasom dodana je vrijednost Unije.
U današnjem su svijetu rastuće ekonomije poput Kine, Indije i Brazila na putu da se pridruže Sjedinjenim Američkim Državama kao globalne velesile. Stoga je danas više nego ikad ranije nužno da se države članice Europske unije udruže i postignu »kritičnu masu« te tako zadrže svoj utjecaj na svjetskoj sceni.
Kako EU ostvaruje svoj utjecaj?
Stara izreka »u jedinstvu je snaga« stoga je današnjim Europljanima uvijek jednako aktualna.
EU želi promicati humanitarne i progresivne vrijednosti i osigurati da čovječanstvo bude korisnik a ne žrtva velikih globalnih promjena koje se događaju. Potrebe ljudi ne mogu se ispuniti isključivo tržišnim silama ili jednostranim akcijama pojedinih država.
Zbog toga EU zastupa pogled na humanost i model društva koji podupire većina njezinih građana. Europljani njeguju svoje bogato naslijeđe vrijednosti, koje uključuje vjeru u ljudska prava, društvenu solidarnost, slobodno poduzetništvo, pravednu raspodjelu plodova gospodarskog rasta, pravo na zaštićeni okoliš, poštivanje kulturne, jezične i vjerske raznolikosti te skladnu mješavinu tradicije i napretka.
Povelja o temeljnim pravima Europske unije objavljena je 20. prosinca 2000. u Nici. Zahvaljujući Lisabonskom ugovoru, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., sada je i pravno obvezujuća. Povelja navodi sva prava koja danas priznaju države članice EU-a i njihovi građani. Zajednička prava i vrijednosti stvaraju osjećaj povezanosti među Europljanima. Samo kao jedan primjer, sve zemlje Europske unije ukinule su smrtnu kaznu.
O Europskoj unij
